PREZAPOSLENOST JE NOVI STATUSNI SIMBOL

67% muškaraca i 25% žena radije bi pritisnuli gumb da ih strese elektrošok nego da sjede mirno sa svojim mislima*.

Druga studija ukazuje da će ljudi radije izabrati raditi nešto što će ih zaokupiti, kao npr. banalno rastavljanje i sastavljanje narukvice, nego da besposleno čekaju 15 minuta**.

Zaključak je da se ne znamo nositi s vlastitim misaonim previranjima i zato 'pobjegnemo' u aktivnost, odnosno djelovanje. I do te mjere da se prekrcamo preko svojih kapaciteta. No, to je društveno poželjno stanje. Istraživanja pokazuju da se prezaposlene osobe percipiraju kao važnije i impresivnije***.

Pitam se, jesmo li izgubili kompas kad se uspoređujemo po kriteriju: tko je zaposleniji i već debelo u burnoutu, ali i dalje 'gura'?

Koliko je takvo stanje održivo za naš sustav tijelo-um-duh?

Danas sam od jedne osobe čula: “Ja bih poludjela da ne radim, ne znam što bih da stanem? Ja ne mogu stati.” I to je rekla kao hvaljenje, u smislu: 'ja sam stroj i to je moja vrijednost.'

Jesmo li pobrkali lončiće i na pijedestal dižemo multitasking i prezaposlenost umjesto učinkovitost, smirivanje mentalne aktivnosti i balans kroz sve aspekte života?

Jesmo li prihvatili prezaposlenost kao prestiž?

Očekujemo li to od svojih ljudi? Ili kao lideri svojim primjerom pokazujemo što je učinkovitost i opuštenost te da je u redu uzeti pauzu, biti off i da prezaposlenost i prezauzetost nisu preduvjeti uspješnosti?

#HRdevelopment #changemindset #businesscoaching #jesiliitimeraklis

*Willson D. T. i sur. (2014). Just think: The challenges of the disengaged mind; Science, Vol 345, Issue 6192, pp. 75-77

** Hsee, C. K. i sur. (2010). Idleness Aversion and the Need for Justifiable Busyness. Psychological Science, 21(7), 926–930.

***Bellezza Silvia i sur. (2016), Research: Why Americans Are So Impressed by Busyness, Psychology.