28.12.2020.
Osobni i profesionalni razvoj
ONA KOJA JE UVIJEK S NAMA
Puno puta sam čula, pročitala i bila prisutna u manjem ili većem kolektivu komentiranja koji su 2020. godinu opisali kao groznu, tešku, nemoguću, užasnu i stravičnu.
Odmah da kažem da mi nije namjera ništa osporavati niti protu-argumentirati za/protiv, ovakva/onakva, ovo/ono, bilo/nije bilo, ovdje želim dati svoje viđenje i iskustvo.
I za tu svrhu ću se svjesno priključiti koloni tumačenja i popisu grozna, teška, nemoguća, užasna i stravična dodati jedan svoj opis, a on glasi: duboka.
Da, za mene je 2020. godina bila duboka.
I to je naravno rečeno u prenesenom značenju jer godina nema neki fizički omeđen prostor ili neku rupu čiju bi dubinu, odnosno udaljenost s površine, mogli izmjeriti npr. metrom.
Duboka znači da:
- je bila dalje od površine onog što nam je vidljivo i očito (pandemije, potresi, neredi, materijalno…)
- dopire do slojeva koji su se činili nepostojećim (u našem umu)
- je zahtijevala ulaganje truda da se zađe u prostor koji nam je nepoznat (promjena starog, autopilot načina razmišljanja i djelovanja).
Najbolje je da to pokažem na primjeru pandemije.
Došla nam je zaogrnuta strahom, iščekivanjima, neznanjem, zbunjenošću, površnosti, mukama, teorijama koji i koje su nas sve zaslijepile da nismo primijetili da je donijela i nešto jako, jako važno, a što većini nažalost i dalje promiče vidjeti.
Donijela nam je odmak od svakodnevnog ludila kojeg volimo zvati “svoj život”.
Zatvorila nas je u naše domove i time nam je dala priliku za miran suživot s našim UMOM.
Doslovno nam je rekla: sad ili nikad.
Vrijeme je da upoznate svoj um, tog svog vladara i da u njemu promijenite sve ono što nas je dovelo do ove točke.
I zato, umjesto da kao summa summarum nabrajam što sam sve vidljivo i materijalno, privatno i poslovno napravila u toj godini, što se sve otvorilo i kako se usmjerilo, napisat ću nešto puno važnije i ono što osjećam svim svojim srcem i umom:
U 2020. godini nam je poklonjena tišina.
Došla je iz Prirode i pred Njom smo kolektivno utihuli.
I sada. Baš sada. Trenutak je da upravo ta TIŠINA uđe u naše krute, automatizirane, napaćene umove.
I zavlada njima.
Okrenuti se sebi važnije je nego ikad. Zadatak nam je pogledati tog “svog vladara” (um) u oči i suprotstaviti mu se najubojitijim, moćnim ali uvijek dostupnim oružjem – tišinom.
I sada vas molim da se svjesno udubite u tu misao. I pokušajte odgovoriti kako izgledaju dani, godine, životi, svijet, planet i stvarnost koji se stvaraju mirnim i pročišćenim umom? Mojim, tvojim i milijardama drugih?
Zadržite se malo nad svojim odgovorima, a onda opet zaronite u tišinu svog uma.
I samo i jedino s tog mjesta "gradite" svoju i "gradimo" našu 2021. godinu.