MOZAK ŽELI DA GRIJEŠIŠ

Uvijek sam bila 'ajme meni' u matematici. Moja Veca me spašavala, no sati matematike su bili čisto mučenje.

Koliko god sam se trudila, uvijek bih nešto pogriješila i zbrljala. "Kako to, kako to, kako to?" pita Vojko V.

Ne razumijem kako to, ni ja, moj Vojko. Vukla sam etiketu 'matematičkog promašaja', a zapravo sam cijelo vrijeme razvijala mozak na najjače. Samo nikog nisam obavijestila o tome.

Ne šalim se i nisam umislila, ovo neuroznanost potvrđuje.

Dakle, svaki put kad sam se borila s integralima, mozak je kreirao specifičnu moždanu aktivnost; ERN - error related negativity. Ooo, iskrilo je u mom mozgu kao vatromet i to se događalo i prije nego bih osvijestila da Veca i ja nemamo isti rezultat, tj. da je moj promašen.

Kad pogriješimo, aktiviraju se sinapse, mozak je izazvan i taj napor uslijed 'sukoba' pogreške i ispravnog odgovora te dolaženja do ispravnog odgovora, doslovno razvija mozak.

Neki ljudi imaju intenzivniji signal pogreške od drugih pa su senzitivniji na greške i brže uče iz njih. Zabilježeno je da su učenici s većim ERNom uspješniji i imaju bolje ocjene.

Više situacija 'ne ide mi' i 'mučenja nad nečim' te pokušaja rješavanja istih, doslovno bio-neurološki razvija mozak. Greške su zapravo superhrana za mozak.

Umjesto samokritike i autodestrukcije, prigrlite ih i izazivajte se jer se doslovno mijenjate.

Potičite greške i nesavršenost i kod djece i mladih, bez obzira na sustav. Oni koji uče u 'mistake friendly' okruženju, više se potrude u onome što rade – potvrdila je neuroznanost. Ovo važi i za radno okruženje.

Jednostavno postanite 'mistake friendly' prema sebi. I drugima.

Dopustite si greške :)

#jesiliitimeraklis? #neuroscience #mistakesandbraingrowth