GURAM. SVE PO STAROM. NIŠTA POSEBNO.

Nastavi dalje prema svom poslu i pred bankom naleti na bivšu kolegicu i ona ga upita: "Petre, što ima novog kod tebe?" I eto odgovora: "Ništa, šta će bit', sve po starom." Ulazi Petar u zgradu u kojoj radi i dobri portir s ulaza poviče: "Ej Petre, kako je prošao vikend?" I eto odgovora: "Moj Stipe, ma ništa posebno."

Čim kažem da je moj komentar na ove odgovore UF, nadam se da to barem malo može dočarati težinu suzdržavanja koju odradim kako ne bih krenula u rafal propitivanja, i to ovim redom:

Prvo Petre – što se točno guraš? Što ti guraš? Nešto? Veliko? Malo? Nekog? Kamo? Je li to Vrijeme? Guraš li unazad ili naprijed? Prostor? Svoje odluke? Ciljeve? Sebe? Druge? Guraš li od plaće do plaće? Guraš li na svom poslu? Guraš li s kolegama? Guraš li u nezdravim odnosima? Petre, guraš li možda svoj život? Odnosno, ono što smatraš svojim životom?

Pa, Petre, to guranje mora da je muka. Zašto to mislim?

Jer dragocjenijeg od svog života nemaš. Od vlastite banke sati koje ti stoje na raspolaganju. A šalter te iste banke je u tebi. Nije vani, niti pored tebe. Ne trebaš nikud ići. Nosiš ga sa sobom. Tako da Petre, ako je život u tebi, zbilja ne razumijem što guraš? Zato te molim da dobro otvoriš svoje oči i pogledaš što je to što ti guraš?

Jer trebao bi vidjeti veliko NIŠTA.

Jer ništa ti ne možeš gurati.

Život je u tebi. Živi kroz tebe. Radi kroz tebe. Djeluje kroz tebe. A ti si, Petre, stalno zauzet guranjem???

Daj kad smo već tu da te još pitam, Petere, što je to po starom? Što staro znači za tebe? A što li novo znači za tebe? Je li guranje tvoje svakodnevno u kategoriji starog? Koliko dugo si u tom svom starom? Petre, jesi li zadovoljan tamo?

Petre, sada ću biti još konkretnija, nemoj mi zamjeriti. Radiš na ovom poslu 6 godina, je li tako? Što točno znači da je na tvom poslu sve po starom? Je li u tom starom tvoja sreća? Zadovoljstvo? Rasteš? Razvijaš se? Dišeš punim plućima?

Kad smo te kroz neurotestiranje pitali neke općenite stvari o poslu, pogledaj, molim te, koliko si ti zapravo zadovoljan tim starim?

Što kažeš?

Vidi još ovo...

Ovi rezultati nisu na zaokruživanje ocjena niti eci, peci pec. Što da odgovorim, oni pokazuju ono što ti stvarno podsvjesno misliš. I ti si, dragi moj Petre, kritično nezadovoljan na svom poslu. Ovi grafikoni koji vrište u minusima prikazuju dubinu tvog nezadovoljstva. A ti kažeš da "guraš" i da je "sve po starom"? Guraš li možda ovo nezadovoljstvo?

Petre dragi, tvoja podsvijest traži kolut za spašavanje s ovog posla. Vrišti ti u mislima, govori ti kroz emocije, ali ti si toliko predan guranju NIČEGA da ne uspijevaš čuti. Koristila je gđa podsvijest i druge alate; sjećaš se kad si se našao u onoj teškoj konfliktnoj situaciji, pa kad ti je štitnjača počela otkazivati poslušnost i kucnula ti psorijaza na kožu. Ali uzalud, ti si marljivo nastavio s guranjem. Jer to je staro i poznato. Bez obzira što si u tom starom sve nezadovoljniji, nervozniji, umorniji i konfliktniji. Staro je staro – tamo se u miru čeka Godoa.

Kažeš, Petre, kod tebe se ne događa ništa posebno?

Osjećaš se ispodprosječno. Neshvaćeno. Neostvareno. Promašeno. Izgubljeno. Nesretno... Ali to, ti osjećaji su ništa posebno. Dan ti prođe kao slaganje torte, ali ne s finim pudinzima već slojevima samokritike u tvojim mislima. Ma ni to nije ništa posebno. Nemaš smjer. Jer prilike i nove perspektive su za druge. Ne za tebe. Napraviti nešto što do sada nisi. Ma ni isprobati, no, no... nek' bude sve po starom i ništa posebno.

"Bitno da sjedne plaća. Da me nitko ne tlači. Da mogu vikendom na nogomet"... i tako utišaš sve one "ništa posebno" demone.

Al' oni ujutro opet piju kavu s tobom.

I ti nastavljaš gurati.

Da bi bilo po starom.

I ništa posebno.

A život, dragi Petre, cijelo to vrijeme čeka da ga probudiš.