Mozak želi da griješiš

Uvijek sam bila 'ajme meni' u matematici. Moja Veca me spašavala, no sati matematike su bili čisto mučenje.

Koliko god sam se trudila uvijek bi nešto pogriješila i zbrljala. Kako to, kako to, kako to, pita Vojko V. 

Ne razumijem kako to, ni ja, moj Vojko. Vukla sam etiketu 'matematičkog promašaja', a zapravo sam cijelo vrijeme razvijala mozak na najjače.  Samo nikog nisam obavijestila o tome.

Ne šalim se i nisam umislila, ovo neuroznanost potvrđuje. 

Dakle, svaki put kad sam se borila s integralima, mozak je kreirao specifičnu moždanu aktivnost; ERN - error related negativity. Ooo, iskrilo je u mom mozgu kao vatromet i to se događalo i prije nego bi osvijestila da Veca i ja nemamo isti rezultat. tj. da je moj promašen. 

Kad pogriješimo, aktiviraju se sinapse, mozak je izazvan i taj napor uslijed 'sukoba' pogreške i ispravnog odgovora te dolaženja do ispravnog odgovora, doslovno razvija mozak. 

Neki ljudi imaju intenzivniji signal pogreške od drugih pa su senzitivniji na greške i brže uče iz njih. Zabilježeno je da su učenici s većim ERNom uspješniji i imaju bolje ocjene. 

Više situacija 'ne ide mi' i 'mučenja nad nečim' te pokušaja rješavanja istih, doslovno bio-neurološki razvija mozak. Greške su zapravo superhrana za mozak. 

Umjesto samokritike i autodestrukcije, prigrlite ih i izazivajte se jer se doslovno mijenjate. 

Potičite greške i nesavršenost i kod djece i mladih, bez obzira na sustav. Oni koji uče u 'mistake friendly' okruženju, više se potrude u onome što rade – potvrdila neuroznanost. Ovo važi i za radno okruženje. 

Jednostavno postanite 'mistake friendly' prema sebi. I drugima. 

Dozuvolite si gršepkle :)

#jesiliitimeraklis? #neuroscience #mistakesaandbraingrowth