ČUDNI. I NE POŠTUJU ME

Svakodnevno radim s ljudima. Svih generacija. I jako puno toga zanimljivog se dogodi u tim interakcijama, ali posebno je zanimljivo promatrati otpore kad ih 'iznenadim' s nečim drukčijim, neočekivanim i što nije u skladu s njihovim sustavom vrijednosti, uvjerenjima i stavovima.

Hop. Hopa. Samo skoknu i skliznu u lavinu objašnjavanja, uvjeravanja, argumentiranja. Srčano i strastveno. Sve s namjerom  da se obrani vlastita točka gledišta.  Hop. Hopa, skotrlja se i etiketiranje; 'on je baš čudan' 'ona ne bi trebala tako', 'ako su tako odlučili, oni su ludi', 'neprihvatljivo mi je…'

Jer, ipak, svi mi znamo što je bolje za drugog? Ili što bi drugi trebao? I kako bi trebao? I zašto bi trebao? Mi smo nekim čudom ušli u njegovu svijest i znamo što on misli, osjeća, doživljava, sanja, treba. Ipak smo mi doktorirali njegov život i nas se treba pitati.

I to posebno danas, na ovaj šesnaesti dan studenog kad se uzduž i poprijeko svih paralela i meridijana obilježava međunarodni dan tolerancije.

Danas se nas stručnjake za tuđe živote, posebno treba pitati kakav bi netko trebao biti! Jer mi znamo bolje od njega.

A tolerancija? Pih, kakva tolerancija.

To je ionako izlizan pojam. Što se tu treba obilježavati i ukazivati?!

Pa već smo tolerantni.

Jesmo. Ali samo u teoriji. Praksa nas demantira.

Naša tolerancija ima rok trajanja. Točno do onog trenutka dok se ne dotakne NAŠ sustav vrijednosti i uvjerenja. Sugovornik koji se suprotstavi tom sustavu ulazi u ladicu 'nepoželjan' ili  'neprijatelj'. Nema što pričati s tobom, ti tražiš sugovornika koji će potvrđivati tvoje sustave. Bez preispitivanja kako je on nastao.

Hm. A što je na radnom mjestu?

Tamo si 'primoran' biti u nekom okruženju.

Okružen si nekim ljudima koji možebiti žive život potpuno drukčiji od tvog, koji ne vjeruju u tvog religijskog Boga, koji ne žele imati djecu, koji se oblače hipijevski, koji dolaze iz baš takve obitelji, koji su pripadnici nekih manjina, koji ne poznaju običaje tvog kraja, kojih politika ne zanima ni promil, koji su strastveni zaljubljenici stranke koja je suprotna tvojoj, koji su homoseksualno orijentirani, koji žive s tri mačke i dva psa, koji su ostavljeni od roditelja, koji ne jedu meso, koji djetetu nisu dali mobitel od treće godine, koji su vam naporni jer strastveno pričaju o svom poslu, koji zagovaraju građanski odgoj u školama, koji ne žele blebetati o drugima već o idejama, koji se stalno sele, koji žele imati samo jedno dijete, koji želi imati petero djece, koji su rastavljeni, koji se ne žele vjenčati, koji primaju socijalnu pomoć, koji slušaju izvođače iz susjednih zemalja, koji štuju svog Boga, koji mijenjaju poslove, koji donose odluke koje ti nikad ne bi…

Hm, što onda? Moraš s tim ljudima provoditi trećinu dana, a najradije bi pobjegao od njih.  Jer ne daju se oni uvjeriti niti preobraziti.

Sigurno je frustrirajuće.

E sad zamisli da se i tebi i njima na glavu stavi ona 'čudna' EEG kapa 😊 kako bi se izmjerilo koliko se vi zapravo međusobno uvažavate, poštujete ili da budemo u trendu, tolerirate. Dakle, ne ono što si inače objašnjavate, isfiltrirate, uljepšate pa kažete ili napišete već vam se bilježe podsvjesni doživljaji jedan naspram drugog. 

Što mislite kakvi bi bili vaši rezultati? OK, recimo da čak i solidno surađujete s kolegama, ali ključno pitanje je poštujete li se vi međusobno? Ili se prisiljavate poštivati zbog radnog okruženja?

Hm.

Iznijet ću ono što je pokazalo naše pilot neuro-istraživanje. Rezultati nisu baš za slaviti. Zapravo izazivaju tugu.

Od 24 ispitanika, čak njih 18  podsvjesno NE osjeća poštovanje od svojih suradnika i kolega. 

Tamo na radnom mjestu gdje svaki dan provode minimalno osam sati svog života, 75% njih ne dobiva poštovanje kao povratnu informaciju.

Da, da, ovo nije reprezentativan uzorak, ali pogledajmo što je na individualnoj razini. Osamnaest ljudi svaki dan dolazi u okruženje u kojem nije poštivano.

Vraća se u okolnosti u kojem neće rasti, niti se razvijati  niti koristiti maksimum svoje osobnosti. To je ništa drugo nego zatvor. Mentalni zatvor.

Ali pih, što se toliko zamaramo tolerancijom i poštovanjem?

Na radnom mjestu, u biznisu i u životu ima puno važniji stvari.