ONA – KOJA JE UVIJEK S NAMA

Puno puta sam čula, pročitala i bila prisutna u manjem ili većem kolektivu komentiranja koju su 2020. godinu opisali kao groznu, tešku, nemoguću, užasnu i stravičnu.
Odmah da kažem da mi nije namjera ništa osporavati niti protu-argumentirati za/protiv, ovakva/onakva, ovo/ono, bilo/nije bilo, ovdje želim dati svoje viđenje i iskustvo.

I za tu svrhu ću se svjesno priključiti koloni tumačenja i popisu grozna, teška, nemoguća, užasna i stravična dodati jedan svoj opis, a on glasi: duboka.

Da, za mene je 2020 godina bila duboka.

I to je naravno rečeno u prenesenom značenju jer godina nema neki fizički omeđen prostor ili neku rupu čiju bi dubinu, odnosno udaljenost s površine mogli izmjeriti npr. metrom 😊

Duboka znači da

-  je bila dalje od površine onog što nam je vidljivo i očito (pandemije, potresi, neredi, materijalno …)

- dopire do slojeva koji su se činili nepostojećim (u našem umu)

- je zahtijevala ulaganje truda da se zađe u prostor koji nam je nepoznat (promjena starog, autopilot načina razmišljanja i djelovanja).

Najbolje je da to pokažem na primjeru pandemije.  

Došla nam je zaogrnuta strahom, iščekivanjima, neznanjem, zbunjenosti, površnosti, mukama, teorijama koji i koje su nas sve zaslijepile da nismo primijetili da je donijela i nešto jako, jako važno, a što većini nažalost i dalje promiče vidjeti.

Donijela nam je odmak od svakodnevnog ludila kojeg volimo zvati „svoj život".

Zatvorila nas je u svoje domove i time nam je dala priliku za miran suživot s našim UMOM.

Doslovno nam je rekla; sad ili nikad.

Vrijeme je da upoznate svoj um, tog svog vladara i da u njemu promijenite sve ono što nas je dovelo do ove točke.

I zato, umjesto da kao summa summarum nabrajam što sam sve vidljivo i materijalno, privatno i poslovno napravila u toj godini, što se sve otvorilo i kako se usmjerilo, napisat ću nešto puno važnije i ono što osjećam svim svojim srcem i umom:

U 2020-toj godini nam je poklonjena tišina.

Došla je iz Prirode i pred Njom smo kolektivno utihuli.

I sada. Baš sada. Trenutak je da upravo ta TIŠINA uđe u naše krute, automatizirane, napaćene umove.

I zavlada njima.

Okrenuti se sebi, važnije je nego ikad. Zadatak nam je pogledati tog „svog vladara“ (um) u oči i suprotstaviti mu se najubojitijim, moćnim ali uvijek dostupnim oružjem – tišinom.

I sada vas molim da se svjesno udubite u tu misao. I pokušajte odgovoriti kako izgledaju dani, godine, životi, svijet, planet i stvarnost koji se stvaraju mirnim i pročišćenim umom? Mojim, tvojim i milijardama drugih? 

Zadržite se malo nad svojim odgovorima, a onda opet zaronite u tišinu svog uma.

I samo i jedino s tog mjesta "gradite" svoju i "gradimo" našu 2021 godinu.