GURAM. SVE PO STAROM. NIŠTA POSEBNO.

Ide Petar na posao i putem sretne susjeda iz drugog kvarta koji ga pita; Petre kako je kod tebe? I eto odgovora; „gura se“. Nastavi dalje prema svom poslu i pred bankom naleti na bivšu kolegicu i ona ga upita; „Petre što ima novog kod tebe“? I eto odgovora; „Ništa, šta će bit', sve po starom“. Ulazi Petar u zgradu u kojoj radi i dobri portir s ulaza poviče; „Ej Petre, kako je prošao vikend?“ I eto odgovora; „Moj Stipe, ma ništa posebno“.

Gura se. Sve po starom. Ništa posebno.

Kad kažem da je moj komentar na ove odgovore UF, nadam se da to barem malo može dočarati težinu suzdržavanja koju odradim kako ne bi krenula u rafal propitivanja i to ovim redom;

Prvo Petre – što se točno gura? Što ti guraš? Nešto? Veliko? Malo? Nekog? Kamo? Jel' to Vrijeme? Guraš li unazad ili naprijed? Prostor? Svoje odluke? Ciljeve? Sebe? Druge? Guraš od plaće do plaće? Guraš na svom poslu? Guraš s kolegama? Guraš u nezdravim odnosima? Petre, guraš li možda svoj život? Odnosno ono što smatraš svojim životom?

Pa, Petre, to guranje mora da je muka. Zašto to mislim?

Jer dragocjenijeg od svog Života nemaš. Od vlastite banke sati koje ti stoje na raspolaganju. A šalter te iste banke je u tebi. Nije vani, niti pored tebe. Ne trebaš nikud ići. Nosiš ga sa sobom. Tako da Petre, ako je Život u tebi, zbilja ne razumijem što guraš? Zato te molim da dobro otvoriš svoje oči i pogledaš što je to što ti guraš?

Jer trebao bi vidjeti veliko NIŠTA.

Jer ništa ti ne možeš gurati.

Život je u tebi. Živi kroz tebe. Radi kroz tebe. Djeluje kroz tebe. A ti si Petre stalno zauzet guranjem???

Daj kad smo već tu da te još pitam Petere, „Što je to po starom?“ Što staro znači za tebe? A što li novo znači za tebe? Jel' guranje tvoje svakodnevno u kategoriji starog? Koliko dugo si u tom svom starom? Petre, jesi li zadovoljan tamo?

Petre, sad ću biti još konkretnija, nemoj mi zamjeriti. Radiš na ovom poslu 6 godina jel' tako? Što točno znači da je na tvom poslu sve po starom? Jel' u tom starom tvoja sreća? Zadovoljstvo? Rasteš? Razvijaš se? Dišeš punim plućima?

Kad smo te kroz neurotestiranje pitali neke općenite stvari o poslu, pogledaj molim te koliko si ti zapravo zadovoljan tim starim?

Što kažeš?

Vidi  još ovo...

Ovi rezultati nisu na zaokruživanje ocjena niti eci, peci pec što da odgovorim, oni pokazuju ono što ti stvarno podsvjesno misliš. I ti si dragi moj Petre, kritično nezadovoljan na svom poslu. Ovi grafikoni koji vrište u minusima prikazuju dubinu tvog nezadovoljstva. A ti kažeš da „guraš“ i da je „sve po starom“? Guraš li možda ovo nezadovoljstvo?

Petre dragi, tvoja podsvijest traži kolut za spašavanje s ovog posla. Vrišti ti u mislima, govori ti kroz emocije, al ti si toliko predan guranju NIČEGA da ne uspijevaš čuti. Koristila je gđa podsvijest i druge alate; sjećaš se kad si se našao u onoj teškoj konfliktnoj situaciji, pa kad ti je štitnjača počela otkazivati poslušnost i kucnula ti psorijaza na kožu. Al uzalud, ti si marljivo nastavio s guranjem. Jer to je staro i poznato. Bez obzira što si u tom starom sve nezadovoljniji, nervozniji, umorniji i konfliktniji. Staro je staro – tamo se u miru čeka Godoa.

Kažeš Petre, kod tebe se ne događa ništa posebno?

Osjećaš se ispodprosječno. Neshvaćeno. Neostvareno.  Promašeno.  Izgubljeno. Nesretno…Ali to, ti osjećaji su ništa posebno. Dan ti prođe kao slaganje torte, ali ne s finim pudinzima već slojevima samokritike u tvojim mislima. Ma ni to nije ništa posebno. Nemaš smjer. Jer prilike i nove perspektive su za druge. Ne za tebe. Napraviti nešto što do sada nisi. Ma ni isprobati, no, no…nek' bude sve po starom i ništa posebno. 

„Bitno da sjedne plaća. Da me nitko ne tlači. Da mogu vikendom na nogomet“… i tako utišaš sve one „ništa posebno“ demone.

Al' oni ujutro opet piju kavu s tobom.

I ti nastavljaš gurati.

Da bi bilo po starom.

I ništa posebno.

A Život dragi Petre, cijelo to vrijeme čeka da ga probudiš.