Marinela Dropulić Ružić: Moj put od pogona tvornice galanterije do posla koji volim

Pomoći ljudima da izvuku najbolje iz sebe, rade posao za koji osjećaju ljubav i strast, stvoriti sretno radno okruženje...

• Sve su to ciljevi Marinele Dropulić Ružić, znanstvenice koja se uspješno ubacila u poslovne vode te s velikom strašću koristi znanja i iskustva iz oba ta svijeta
  

• S Marinelom smo pričali o njezinom poslovnom putu koji je započeo u prašini tvorničkog pogona u kojem je već s 15 naslutila što u životu želi, i još važnije, što ne želi

Dokazati vam da smo svi rođeni kao genijalci, ali da nas život na ovaj ili onaj način „de-genijalizira“, pokretač je svih mojih djelovanja, kaže doc. dr. sc. Marinela Dropulić Ružić na stranici Meraklisa, tvrtke specijalizirane za edukaciju i poslovno savjetovanje poduzetnika i menadžera koju je izgradila vlastitim znanjem, upornošću i hrabrošću. Ime Meraklis u prijevodu s grčkog znači; onaj tko svoj posao (i sve ostalo) radi s iznimnom strašću, zanesenošću i ljubavlju, a Marinelina misija je pridonijeti stvaranju sve većeg broja meraklisa na radnim mjestima. Iza sebe ime deset godina znanstvene karijere u području turizma i upravljanja ljudskim potencijalima , dodatno se usavršavala u Škotskoj i Francuskoj, autorica je priručnika “Što ako mladi žele raditi u turizmu?”, vanjska je suradnica Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli, kolumnistica portala Hrturizam.hr. Osim toga mlada, zgodna, mama jednog djeteta i vlasnica četiri tetovaže. Inspirativna na više načina. Za početak zamolili smo Marinelu da odredi nekoliko najznačajnijih trenutaka svog poslovnog puta.

Gledala sam mamu i druge nezadovoljne žene

"Moj put su obilježili trenutci u kojima sam pomislila „ma sigurno može biti bolje od ovog“. To su one prekretnice koje najčešće nisu ugodne ali vas poguraju naprijed. Prva me veže za mojih 15 godina i trenutak u kojem radeći jednolični posao u prašini i ljepilu u tvornici galanterije u Pločama sama sebi dajem obećanje da ću u životu raditi posao koji volim. Gledajući nezadovoljnu mamu i te žene okolo sebe u takvim uvjetima bio je to prvi trenutak kad sam pomislila „ma sigurno može biti bolje od ovog“! Zbog ovog obećanja danas imam svoju firmu Meraklis (grč., onaj koji radi sa strašću i ljubavlju) i moj rad je usmjeren na to da drugima pomognem da sebi daju takva obećanja, da izvuku potencijale iz sebe, promjene ponašanja koja im ne služe i stvore nove obrasce razmišljanja."

Prvih sam 10 dana plakala radeći u hotelu

"Za mene je jedna važna prekretnica bila i boravak u domu za sezonske radnike u jednom hotelskom poduzeću u kojem sam prvih 10 dana rada plakala, ali nisam odustala jer je želja da steknem iskustvo u struci bila jača. Isti taj osjećaj „jeftine radne snage“ me zatekao u Americi u kojom sam za vrijeme studiranja učila jezik uz rad. Ni tamo nisam odustala. I u tim fazama sezonskih poslova uviđam što znači biti najslabija karika u turizmu. I nažalost, u našem turizmu se od tada nije puno toga promijenilo i zato me posebno raduje rad s firmama koje to žele mijenjati i pravilno postaviti stvari tako da nemaju probleme s odlascima, konfliktima i nezadovoljstvom svojih ljudi." "U kasnijoj fazi, kad sam nakon završenog doktorata i projekata na kojima sam radila pomislila „nije to to, može biti bolje“ znala sam da trebam krenuti dalje. Imala sam potrebu stvoriti svoje okruženje i stvarati ga za druge. Nitko te ne uči o poduzetništvu, niti te itko može u potpunosti pripremiti za to, kao ni na roditeljstvo. Meni je to bila velika prekretnica jer putem shvatiš da ako želiš naprijed i bolje, moraš se suočiti sa sobom, svojim strahovima i imati otvoren um za prilike i stvaranje novih vrijednosti."

Ključno je razumijeti sebe

Što smatra važnim da bi netko uspio u životu. Jesu li to vlastite osobine, okolnosti, prilike koje se pružaju, sreća...? "Ne vjerujem u „copy paste“ modele niti ih primjenjujem u svom radu. A kad govorimo o uspjehu, potrebno je najprije vidjeti na koji način definiramo uspjeh. Izdvojila bi tri elementa - iz svog osobnog iskustva i iz rada s klijentima: Prvo – razumjeti sebe. Ovaj korak većina preskoči jer se fokusiramo na vanjske okolnosti i stručne kompetencije, a zanemarimo one emocionalne. Svi smo mi u poslu, u roditeljstvu, u odnosima, u hobijima uvijek ista osoba s istim programima, navikama, traumama, uvjerenjima i vrijednostima i oni „izlaze“ ovisno o okidačima. Vrlo malo vremena posvetimo razumijevanju svih aspekta sebe i zato ne vidimo svoje snage, potencijale i talente. I zato nam treba coach/trener – da nam pomogne u ovom osvještavanju i usmjeri nas."

Otvorenost uma i upornost. Pa još malo upornosti

"Drugo – konstanto učenje ali iz različitih perspektiva. Možemo 20 godina učiti, a ne pomaknuti se puno u svojim spoznajama. Ovo podrazumijeva otvorenost uma na novo, drukčije i ono što nas odbija. Treće - Upornost. Upornost i Upornost. Na putu prema onome što za nas znači uspjeh susrećemo se sa situacijama koje nas dovedu u stanju sumnje, nevjerice, razočarenja, nepovjerenja, radosti, rasta, pada, inertnosti…i najvažnije je ne odustati. Ali ne utopijski, pa da izgorimo. Postoje trenutci kada se moramo odmaknuti od naših očekivanja, zamisli i projekcija ali kad imamo cilj nađemo varijantu, rješenje, put i oni nađu nas."

Ne dam da me materijalne kontroliraju

No, što je zapravo uspjeh, mjeri li se on samo na poslovnom planu ili su važna i neka druga područja. "Smatram se realiziranom osobom koja svjesno odabire življenje i konzumiranje tkz. materijalne dimenzije. Dok živim svoj život istodobno ga i promatram i to mi pomaže da se ne vežem za materijalno na način da me kontrolira i posjeduje. To smatram svojim osobnim uspjehom i to je ono što želim prenijeti na svoje dijete." Mora li poslovna žena igrati "muški" da bi bila uspješna ili su u karijeri mogu pomoći baš neke osobine koje se tipično pripisuju ženama poput sklonosti pregovaranju i dogovaranju, a ne sukobljavanju, bolje čitanje emocija itd.

Upornost i intuicija, moje saveznice

"Pomogle su mi upornost i intuicija. Moje najveće saveznice. I jedino što smatram važnim je autentičnost. Ali ne autentičnost na razni – „budi svoj“. Jer što to zapravo znači? Autentični možemo biti tek kad se istražimo, kad se razumijemo, uvažimo i prihvatimo i svijetle i tamne strane sebe. Autentičnost se nalazi ispod identiteta i projekcija koje imamo o sebi. I kad do toga dođemo, ne trebaju nam „tuđa“ ponašanja i modeli. Kaže da se sa staklenim plafonom nije susrela i da snažno vjeruje da puno toga ovisi o nama samima. Ako osjeti „trebalo bi biti bolje“ – jednostavno ide dalje. A je li nama ženama teže zato što još uvijek u većini slučajeva i dalje mi obavljamo veći dio poslova vezanih uz kućanstvo i djecu te neprestano mirimo karijeru i obitelj?

I muškarci i žene vode svoje borbe

"Mislim da oba spola imaju „svoje borbe“ koje opet vežem za osobni razvoj. Da, postoje trenutci kad se onih 1054 odrađenih malih pokreta u kući najviše cijene kad ih ne odradim (npr. ako sam na putu)😊, ali biram ne stavljati preveliki fokus na to. Ako je razgovora, dijaloga, dogovora i podržavanja – karijera i obitelj postaju najbolje suputnice."

Što je sve zanima, pokreće izvan posla?

"Zanima me umjetnost od crteža djeteta, kazališta, koncerta, knjige, vizuala, ukratko ljudska kreacija u bilo kojem izričaju. Izaziva u meni duboko poštovanje. Putovanja najbolje liječe moju veliku znatiželju - bude u meni istraživača koji u novom okruženju sve osluškuje, dodiruje, promatra, upija. Pokreće me glad za znanjem i spoznavanjem – na duhovnoj, emocionalnoj i stručnoj razini. Za mene je to neodvojivo. Cijeli život se bavim rekreacijom. Volim treninge jer mi daju strukturu, disciplinu i ona mala zadovoljstva kad pomičite osobne granice. Ljudi su mi definitivno najveći izvor inspiracije ali i mudrosti. Kad osobu ispred sebe uvažavate u cjelini, bez etikete, predrasuda i svojih uvjerenja – otvara se predivan spektar ljudske dinamike."

Moje tetovaže? Slijedi i peta!

Marineli ispod odjeće proviruje tetovaža. Zanimalo nas je koje je njezino značenje, a usput saznali da ih ova mlada poslovna žena ima čak četiri! Objasnila je svaku: "Imam 4 tetovaže. I sve su nastale u ključnim periodima mog života. Prva je japanski simbol za Hrabrost. Druga je My Way – Moj način/put – kao podsjetnik da ne odstupam od sebe. Treća je (t)here kao podsjetnik na sadašnji trenutak i viziju. Četvrta je meraki što s grčkog znači – dati ljubav, dušu, sebe u ono što radimo. Slijedi i peta 😊

 

Objavljeno na miss7.24sata.hr, autorica teksta: Andrea Široki