31.07.2019.
Kategorija
Talenti naši dragi - ne trebate nam!
Ovih dana svjedoÄimo zabrinutostima oko (ne) dolazaka turista i „srpanjske rupe“ i bez obzira na ovu važnu temu, okrenimo na trenutak diskurs na jednu od „rupa“ koje bi nas trebale posebno brinuti. RijeÄ je o financijskoj, vrijednosnoj, prioritetnoj rupi koju već godinama imamo prema naÅ¡im mladima, njihovoj i naÅ¡oj budućnosti.
Dok su posljednjih godina investicije u turizam bujale i Hrvatsku svrstavale visoko na ljestvici potencijala turistiÄkih investicija (7/43), dok smo dobivali priznanja za infrastrukturne projekte i nautiÄki turizam te se ulagalo u interpretacijske centre, plaže, manifestacije, „jaÄanje snage brenda“ i sl…ulaganja u MLADE, njihovo obrazovanje i razvoj kao pokretaÄe promjena i buduće kreatore novih politika i trendova – svih ovih godina je zanemarivo i otužno.
Za nekog tko bi se mogao svrstati u optimista, u naÄinu na koji se ova država odnosi prema mladima, uz svu dobru volju, ne pronalazim niÅ¡ta optimistiÄno.
Razna istraživanja, mjerenja, usporedbe i analize vezane za ulaganja u ljude i mlade sumorno potvrÄ‘uju ono Äemu i svjedoÄimo – da je ova zemlja zla maćeha svojoj djeci i mladima! Niti ih voli, niti razumije, niti uvažava, niti razvija, niti podržava – prepustila ih je ulici i rukama drugih zemalja.
Uzmimo naprimjer IMD – Svjetsku ljestvicu talenata 2018 (IMD World Talent Ranking) prema Äijem se izvješću, Hrvatska, na listi od 63 zemlje, nalazi na dalekom 54. mjestu!Izvješće ocjenjuje sposobnost zemlje da izgradi, privuÄe i zadrži nadarene osobe kako bi stvorila bazu talentiranih osoba potrebnih za povećanje konkurentnosti i rast gospodarstva. Hrvatska je na dnu ljestvice po ulaganju u praksu za vrijeme Å¡kolovanja (60. od 63), po ulaganju kompanija u trening zaposlenika (63.), po privlaÄenju i zadržavanju talentiranih ljudi (63.), motivaciji zaposlenika (62.), po odljevima mozgova (57.), udovoljavanju zahtjevima tržiÅ¡ta za kvalificiranom radnom snagom (62.) i visokoÅ¡kolskom obrazovanju (60.) [1]. Razvoj ljudskih potencijala, talent menadžment i mladi jednostavno nisu prioritet ove zemlje. Niti stvaramo, niti zadržavamo niti ulažemo u talente. Å to radimo da to promijenimo?
Indeks ljudskog kapitala (World Bank’s Human Capital Index) govori o tome koliko pojedina zemlja priprema svoje ljude za budućnost, odnosno mjeri koliko zemlje gube na produktivnosti gospodarstva zbog nedovoljnog ulaganja u svoje ljude [2]. ProÅ¡le godine je na ljestvici od 157 zemalja, Hrvatska bila na ne-loÅ¡em 36. mjestu i govori da će ostvariti 72% potencijala/produktivnosti u odnosu na ono Å¡to bi moglo biti kada bi sustavi obrazovanja i zdravstva dali svoj maksimum. UnatoÄ ovoj solidnoj poziciji, moramo se osvrnuti na podruÄje obrazovanja. Studija pokazuje da dijete u Hrvatskoj ima 10,7 “korisnih†godina Å¡kolovanja, te da bi joÅ¡ 2,6 godina trebali provesti educirajući se.
Dodatno, Globalni indeks ljudskog kapitala (Global Human Capital Index) Hrvatsku svrstava na 37. mjesto od 130 zemalja, ali opet s najslabijim politikama prema mladima. U 2017. godini, najlošije je pozicionirana u kategoriji dobne skupine 15-24 zbog visoke stope nezaposlenosti mladih (115. mjesto), stope participacije radne snage (107. mjesto) i (ne)kvalitete obrazovanja (97 mjesto). I ovaj izvještaj pokazuje problematiku obrazovanja zaposlenika koje nas pozicionira na 114. mjesto od 130. [3]. I bez da uopće pogledamo ove indekse, svakodnevica u našim školama ili fakultetima dokaz je ovih otužnih pozicija. Vapimo za sustavnom reformom koja će mlade pripremiti za životnu i poslovnu realnost. Vapimo za sustavom u koji će mladi rado odlaziti. Što radimo da ovo promijenimo?
Naravno da su ulaganja u infrastrukturne projekte, manifestacije i marketinÅ¡ke kampanje dobrodoÅ¡le, meÄ‘utim problem je u tome Å¡to ljudi, mladi iljudski obrazovanje sve ove godine nisu prioritet ulaganja. A sve uspjeÅ¡ne zemlje potvrÄ‘uju da je obrazovanje generator razvoja. Hrvatska izdvajanja iz proraÄuna za obrazovanje godinama su ispod europskog prosjeka. Prema podatcima World Bank Group, za 2013., izdvajanja iz proraÄuna su bila 4.6% BDP-a dok je prosjek EU 5.1%, a npr. Islanda 7.72%, a Å vedske 7.65% [4]. Nedavno su se blago povećala ta ulaganja, ali su i dalje minorna u usporedi s ovim prosjecima. Kao i izdvajanja državnih proraÄunskih sredstava za istraživanja i razvoj u BDP-u. U 2017. iznosila su 0.7% (DZS) i Äak i u najboljim godinama (2004.) su se kretala oko 1%, dok je svjetski prosjek 2.23%, a prosjek EU 2.03%. Zemlje u koje nam odlaze naÅ¡i mladi izdvajaju i oko 3%; NjemaÄka 2.94%, Danska 2.85%, Finska 2.75%. ProÅ¡le godine je 57% studenata izrazilo da ih fakultet nije dobro pripremio za buduće poslovne izazove te ih je 81.5% (N=5.711) potvrdilo da bi se odselilo radi profesionalne karijere [5]. Otužno nam to potvrÄ‘uje i lista 50 svjetskih sveuÄiliÅ¡ta na kojoj je Hrvatska na 43. mjestu [6]. Prema listi iz 2019. na prvom mjestu je SAD, a slijede Å vicarska, Ujedinjeno Kraljevstvo, Å vedska i Danska. Ovdje se ocjenjuju: izvori financiranja i ulaganje u visoko obrazovanje, politiÄko i druÅ¡tveno okruženje, umreženost i otvorenost te rezultat. NajloÅ¡iji smo u općenitoj suradnji s gospodarstvom i industrijom Å¡to nas rangira opet na naÅ¡e tradicionalno dno ljestvice – 48. mjesto na listi 50 zemalja. Famozni regionalni centri kompetentnosti su trebali popraviti ovu sliku. Al o njima sluÅ¡amo već godinama. I po kongresima i skupovima mantramo o njihovim poÄetcima propuÅ¡tajući pritom razvijati generacije ambasadora struke. A poÄetak je negdje zapinjao izmeÄ‘u dva ministarstva, pa na terenu…uglavnom saga. Veća financijska sredstva, inovativnost programa i bolji sustav praktiÄne nastave i povezanosti s poslovnim sektorom, kljuÄni su za generiranje mladih profesionalaca na naÅ¡e tržiÅ¡te rada.Å to radimo da ovo promijenimo?
Istraživanje provedeno od strane HZZ-a ukazuje da razrednici/struÄni suradnici (N=3.311) procjenjuju da 27.9% uÄenika ima izrazite sposobnosti i sklonosti za pojedina nastavna podruÄja, dok ih 72.1% nema [7]. Ovdje je kljuÄno pitanje kako njegujemo, razvijamo i usmjeravamo ovih 27.9% nadarenih uÄenika? Oplemenjujemo li njihov vidljiv talent i potencijal? A Å¡to radimo s dominantnih 72.1%? Jesmo li stvorili uvjete i mogućnosti da se istraže i njihove sposobnosti, talenti i skriveni potencijali? Gradimo li njihovo samopouzdanje ili ih prepuÅ¡tamo same sebi? Sustavom i formom uokvirujemo mlade ljude. A njima treba pomoć da otkriju svoje „strasti“, potencijale i talente. Å to radimo da to promijenimo? Nadalje, isto istraživanje ukazuje da mladima treba pomoć, podrÅ¡ka, usmjerenje pri odabiru budućeg zanimanja i razumijevanja svojih sposobnosti. Na uzorku uÄenika zavrÅ¡nog razreda osnovne Å¡kole u Å¡kolskoj godini 2015/2016 (N=3.590) najveći broj uÄenika (64.9%) izrazio je interes za profesionalnim usmjeravanjem, a 60.9% uÄenika zavrÅ¡nih razreda srednje Å¡kole (N=3.908) namjerava studirati pri Äemu ih 38.5% joÅ¡ ne zna Å¡to želi studirati, a 59.3% ima nekih poteÅ¡koća pri donoÅ¡enju odluke o nastavku obrazovanja. Veliki broj i roditelja bi ovo sigurno potvrdio, pri Äemu su i profesori (N=2.870) procijenili da su 38.4% uÄenika potrebne usluge profesionalnog usmjeravanja. Dakle, dobar dio naÅ¡ih mladih „luta“ u profesionalnom odreÄ‘enju. Å to radimo da ovo promijenimo? Mladi ne znaju Å¡to bi, kamo bi i kako bi. Al onda se po inerciji života i potrebi za džeparcem zaposle. I Å¡to se dogodi? Istraživanje Ministarstva socijalne politike i mladih (2015) provedeno na mladima u dobi od 15-29 godina (N=2.000) ukazuje da 55% mladih nije zaposleno u svojoj struci, da rade 3 sata duže od zakonski propisane norme za 20% nižu plaću od prosjeka RH [8]. I od svih ponuÄ‘enih Äimbenika posla, visinu plaće i plaćanje prekovremenih sati, konkretno, mladi u turizmu (N=5.060) ocjenjuju najloÅ¡ije; oba Äimbenika ocjenom 2.9 od 5 [9]. Mlade demotiviramo već pri prvim radnim iskustvima. Å to radimo da ovo promijenimo? Oni koji se nisu zaposlili ili traže nove perspektive, u zadnjih 15 godina u prosjeku 61 do 70% njih intenzivno i kontinuirano izražavaju želju za odlaskom u inozemstvo, pri Äemu ih Äetvrtina želi trajno napustiti Hrvatsku. Nezaposlenost i masovne odlaske mladih struÄnjaka u druge zemlje smatraju gorućim generacijskim problemima [10]. Ovaj trend nažalost potvrÄ‘uje i Gallup-ovo istraživanju u RH prema kojem želju za trajnim preseljenjem u drugu zemlju izražava 33% mladih u dobi od 15-29 godina (N=1.000). Nažalost, hrvatska svakodnevica demonstrira da ove želje nisu samo izražene već su i realizirane. PotvrÄ‘uje to i ovogodiÅ¡nja HZZ-ova brojka od 25.412 nezaposlenih mladih do 29 godina i 11.207 službeno registriranih odlazaka mladih od 15 do 29 godina u proÅ¡loj godini [11]. A koliko nam je ne-evidentiranih duÅ¡a joÅ¡ otiÅ¡lo? Pretpostavka je se da svaki treći mladi s diplomom u ruci svoje znanje i talente stavlja na raspolaganje nekoj drugoj zemlji – jednoj od onih koji su na vrhu prethodno spomenutih ljestvica. Mladi žele otići i odlaze. Gubimo generacije talenata. Å to radimo da ovo promijenimo?
Å kole su nam zastarjele. Prakse su mrtvo slovo na papiru ili pak tek odraÄ‘ene sporedne aktivnosti za zadovoljavanje forme. Al uz sve to alarmantan je i podatak da tek 4.4% studenata i djelatnika samoinicijativno usavrÅ¡avaju svoja znanja i vjeÅ¡tine izvan fakultetskih i radnih obaveza Å¡to ukazuje na potrebu sustavnog i kontinuiranog osvjeÅ¡tavanja o važnosti cjeloživotnog obrazovanja [12]. U kontekstu Hrvatske, o ovoj temi moramo govoriti o svim dobnim skupinama jer se tek 2.9% cjeloživotno obrazuje, dok je prosjek EU 11.1% [13]. Uzmimo primjer Å vedske u kojoj se 29.2% stanovniÅ¡tva cjeloživotno obrazuju, u Finskoj 28.5 % i Danskoj 23.5 % samo da na trenutak osvijestimo koliko zaostajemo i koliko je truda potrebno uložiti da ovo promijenimo. Zabrinuti nas treba i podatak da većina (94%) ispitanih studenata nije bila ukljuÄena u neki europski ili meÄ‘unarodni program studentske mobilnosti, Å¡to ispitanici dominantno povezuju s nedostatkom financijskih sredstava i vlastitom nezainteresiranošću za odlazak u inozemstvo [14]. Zanimljiva je numeriÄka podudarnost, ali otužna stvarnost Å¡to 95% anketiranih mladih iz turizma takoÄ‘er nije sudjelovao u inozemnim razmjenama i studijskim boravcima. Nadalje, u Hrvatskoj postoji 850 udruga mladih i za mlade, pri Äemu je rad s mladima najÄešće volonterskog karaktera. Ali za viÅ¡e od 70% od 2.000 mladih i dalje postoji potreba za otvaranjem viÅ¡enamjenskih centara za mlade, a savjetovaliÅ¡te za mlade koji su žrtve nasilja i savjetovaliÅ¡te za samozapoÅ¡ljavanje i poduzetniÅ¡tvo otprilike traži Äetiri petine ispitanika [15]. Mladi nemaju tendenciju cjeloživotnog obrazovanja. Å to radimo da ovo promijenimo?
Ne smijemo zanemariti rezultate PISA testova (N=6952) na kojima 86.5% uÄenika uspijeva rijeÅ¡iti samo jednostavno problemske zadatke. Razumijevanje problema, logiÄko rjeÅ¡avanje zadataka, kritiÄko promiÅ¡ljanje, originalnost u pristupu, kreativnost u razmiÅ¡ljanju elementi su koji općenito nedostaju naÅ¡im uÄenicima. I najgore od svega je Å¡to ne postoji zabrinutost oko toga. U turistiÄkim Å¡kolama su najslabije ocijenjeni aspekti „inovativnost profesora u prijenosu znanja“ (prosjeÄna ocjena = 3.3 ) i „realna slika rada u turizmu dobivena dosadaÅ¡njim Å¡kolovanjem“ (prosjeÄna ocjena = 3.5) [16]. Prema Svjetskom gospodarskom forumu (WEF) do 2025. poslovi koji su vezani za fiziÄke i osnovne kognitivne vjeÅ¡tine bit će u opadanju. Eliminirati će se rutinski poslovi, a 65% danaÅ¡nje djece će zavrÅ¡iti u karijerama koje joÅ¡ ne postoje [17]. Mladi trebaju osnaživanje druÅ¡tveno-poduzetniÄko-životnih vjeÅ¡tina. Å kole i profesori ali i neformalno obrazovanje mogu u tom procesu imati veliku ulogu. Å to radimo da to promijenimo?
Kultura uslužnosti je prva pomisao na turizam. U Hrvatskoj se nažalost ta teza ne potvrÄ‘uje svugdje. Niti meÄ‘u mladima. Gotovo polovina anketiranih mladih (N=5.060) koji rade u turizmu u odnosu prema gostima se nalaze u fazi apatije (45.7%), iritacije (1.5%) i antagonizma (1.3%). Prema gostu se odnose formalno, ljutito ili mu daju do znanja da nije dobrodoÅ¡ao. Opet se vraćamo na poÄetak kruga jer možemo zakljuÄiti da je veliki dio mladih ljudi ili a) izabrao/la krivo zanimanje ili b) nema razvijene meke vjeÅ¡tine i/ili c) svoje nezadovoljstvo poslom izražava prema gostu. Mladi su u apatiji prema gostima. Å to radimo da ovo promijenimo? Iz Ministarstva znanosti i obrazovanja ukazuju na kratkoroÄan trend rasta upisa uÄenika u strukovna zanimanja. Porast je to od 6-12% kuhara i konobara ali ne zaboravimo da je u zadnjih 6 godina izgubljeno 44.409 uÄenika. Cijeli jedan Sisak mladih ljudi. Primorski gradovi kao Rab, PoreÄ, Crikvenica, Rovinj…strmoglavo gube interes mladih za ovo zanimanje. Ove mizerije u porastu nisu nikakva posljedica povećanog interesa uÄenika niti njihovih roditelja, a kamoli famozne „promocije strukovnog zanimanja“. Apsurdi neÄega Å¡to se uopće naziva promocija struke i preko 20 puta su manji u novÄanoj valuti u odnosu na sufinanciranja betonskih rupa zvanih bazeni. Otužan je ovo poredak vrijednosti Ministarstva turizma predugi niz godina. Mlade treba zainteresirati za turizam. Struci treba vratiti dostojanstvo. Promocija i privlaÄenje su puno viÅ¡e od stipendija i video spotova. Å to radimo da to promijenimo?
Youthonomics globalni indeks (The Youthonomics Global Index) analizira koliko su države prijateljski orijentirane prema mladim osobama i Hrvatska je ovim istraživanjem opet na svom tradicionalnom dnu ljestvice te je zauzela 51. mjesto od 64 države [18]. Na vrhu liste je NorveÅ¡ka koja pokazuje niz najboljih praksi, ukljuÄujući fleksibilno tržiÅ¡te rada Å¡to je velika prednost za mlade. A Å¡to se tiÄe obrazovanja, po ovom indeksu uzor nam trebaju biti naÅ¡i susjedi – Slovenija – Äije osnovnoÅ¡kolsko i srednjoÅ¡kolsko obrazovanje zauzima prvo mjesto. Youthonomics mjeri „optimizam mladih“ odnosno u kojoj mjeri mladi mogu oÄekivati poboljÅ¡anje svojih životnih uvjeta. I eto nas opet na ne-optimistiÄnom zaÄelju – 60. od 64 mjesta, a po indikatoru „youth outlook“ – indikator koji daje uvid u sadaÅ¡nje i buduće uvjete za mlade – „zakucavamo“ baÅ¡ zadnje 64. mjesto. Uz to Å¡to nismo prijateljski i mentorski orijentirani prema naÅ¡im mladima, oni se niti ne nadaju poboljÅ¡anju uvjeta u svojoj zemlji u kratkom roku.Å to radimo da to promijenimo?
JoÅ¡ jedan važan indeks je globalni indeks konkurentnosti talenata (The Global Talent Competitiveness Indeks, GTCI) kao komparativna analiza koja mjeri koliko uspjeÅ¡no države i gradovi stvaraju, privlaÄe i zadržavaju talente pri Äemu je fokus na poduzetniÄkom talentu [19]. Ove godine je Hrvatska rangirana na 55. mjestu od 125 zemalja pri Äemu smo na 99. mjestu privlaÄenja talenata, 120. mjestu zadržavanja „mozgova“, 105. mjestu vjeÅ¡tina zapoÅ¡ljivosti, 87. mjestu kvalitete menadžerskih Å¡kola, 122. mjestu po razvoju djelatnika. Pogodite poredak najotvorenijih zemalja za poduzetniÄki talent? Na samom vrhu su Å vicarska, Singapur, SAD, NorveÅ¡ka, Danska, Finska… Zbog važnosti poduzetniÄkog talenta, na tržiÅ¡te rada uvode se novi pristupi, koji potiÄu i Äuvaju budućnost zaposlenika. Koliko se kod naÅ¡ih mladih razvijaju poduzetniÄki talenti. Å to radimo da to promijenimo?
A sad sustav vrijednosti – poredak koji je važan za svakog pojedinca ali i kolektiv jer ako nije usklaÄ‘en u najvećoj mjeri dovodi do nezadovoljstva i konflikta. Izvješće Ministarstva i socijalne politike mladih (2015) ukazuje kod mladih porast važnosti obitelji i rada te opadanje zaokupljenosti zabavom i razonodom. Kao faktore uspjeha u hrvatskom druÅ¡tvu mladi znatno manje istiÄu okolnosti i ponaÅ¡anja koja se odnose na kompetentnost, odgovornost i zalaganje pojedinaca u odnosu na faktore kao Å¡to su obiteljske ili politiÄke mreže te sposobnost lukavog “snalaženja†u zadanom okruženju. Ovo nam je i interna potvrda zaÅ¡to su mladi Hrvati doslovno najpesimistiÄniji u svoju budućnost u odnosu na svoje vrÅ¡njake iz preostale 63 zemlje. Å to radimo da to promijenimo?
I na kraju pogledajmo Travel & Tourism Competitiveness indeks koji Hrvatsku svrstava na 32. mjesto na listi 136 zemalja. I koliko god na prvu djelovalo optimistiÄno, i rekli bi wow, barem znamo Å¡to radimo u turizmu, i ovdje nas zalijeva hladan tuÅ¡ jer je ljudska strana turizma opet u podbaÄaju i na margini. Po indikatoru „ljudski resursi i tržiÅ¡te rada“ koji je dio ovog indeksa nalazimo se na 85. mjestu, po kvalificiranosti radne snage – na 87. mjestu, po opsegu obuke zaposlenika – na 120. mjestu, po jednostavnosti pronalaženja kvalificiranih zaposlenika na – 106. mjestu [20]. I evo, to su najveće rupe naÅ¡eg turizma. I svake godine su sve dublje! Uvažavajući razliÄitosti indeksa te metodologije istraživanja i mjerenja, svjesni smo da oni sami po sebi ne mijenjaju situaciju, ali vrlo jasno nam zrcale naÅ¡e odluke, prioritete i ponaÅ¡anja. I dovode nas do trenutka kad si trebamo iskreno i glasno priznati – napustili smo naÅ¡u djecu i mlade! Zanemarili smo ih u previÅ¡e kategorija i predugo vremena. Ostavili ih uz cestu za Nigdje u nadi da će se Netko Drugi pobrinuti za njih.
Oporavak od traume napuštanja je dugotrajan proces. Rupe u turizmu će postajati sve bolnije. Što ćemo napraviti da to promijenimo?