blog featured img
Nazad

24.05.2019.

Kategorija

OBEĆANJE

Odrastajući u malom ali čarobnom komadu ove planete - uz Baćinska jezera kod Ploča, u kojoj tada niste imali izbora ni za sportsko ni kulturno ni obrazovno osnaživanje, danas baš tu izoliranost i ne-perspektivnost, vidim kao bitnu varijablu, koja je i meni ali i mojim prijateljima i poznanicima iz iste te sredine bila svojevrsni „okidač“ stvaranja tog nekog hiper-proaktivnog moda.

Nemaš resurse + Nemaš puno izbora = Napravi maximum!

Radnička obitelj, krpanje kraja s krajem, stalno stiskanje, cjelogoživotna gradnja kuće, fokus na egzistenciju s velikim željama za lakšim sutra – tako bih opisala jedan sloj odrastanja u svojoj obitelji. I to s dva dijametralno suprotna karaktera u roditeljskom paru – tata kojem je sve moguće, uporan, inovira, nikad ne odustaje, veliki društvenjak, a mama - introvert, potreba za sigurnošću, financijski direktor kućnog budžeta.

Jedno od ljeta gospodnjih posebno pamtim. Završetak nastave srednje škole i u želji da zaradimo neki džeparac – mama dovede sestru i mene raditi u tvornicu galanterije kojoj je ona dala 25 godina svog Života. Dvadesetpet godina nakon kojih je jedno jutro samo rečeno – „ne trebaš nam više“. Istu sudbinu su doživjele i druge drage žene koje su tamo radile. Tipična i nažalost poznata tužna priča „obične“ radničke klase.

Ljepila sam neke komade za ruksake dok su oko mene plesale čestice prašine – svaku minutu, svaki sat, svaki dan i tako cijelo ljeto. Jedan komad za drugim – uvijek isti pokret, isto vrijeme, isto stanje bivanja – vegetiranje. I onda doma moja mama o tom istom poslu priča svoje perspektive s kojih su uglavnom bili oguljeni slojevi radosti i zadovoljstva.

I tada, na broju 15 svog života sama sa sobom razgovaram i obećajem si - „ja neću ovako“, „ja ću obožavati svoj posao!“ Bila je to ona startna pozicija čučnja u maratonu istraživanja Sebe i onoga Što Želim. Maraton od 20 godina Života. Nije me umorio, nisam odustala i još ga trčim. Putem sam upoznavala Sebe, razvijala taktike, uvidjela svoje snage ali i slabosti, ostvarivala manje ciljeve, suočavala se s uzbrdicama i nizbrdicama, pozdravljala ostale trkače….

I taj Maraton još uvijek traje. Istraživanje Sebe nikad ne prestaje. Ja ga tako uzimam – kao proces. I znanstvenim riječnikom rečeno spremna sam napraviti triangulaciju Sebe – istražiti prespektive onog što mislim da jesam, onog što bi trebala biti i onog što JESAM.

Kad sam mami u tom periodu komentirala – „pa neću ja raditi cijeli život za jednu firmu, ja ću stvarati radna mjesta, njen odgovor iz pozicije straha rezultirao je tipičnim savjetom (pre)opreznog roditelja – „Tko visoko leti, nisko pada!“

I danas smo jako kritični na ovakve stavove mladih ljudi, zar ne? Ali ne, nisam zbog generacijskih razlika izvukla ovu crticu iz svog života. I od svih crtica na radnoj putanji, spominjem baš ovu jer danas na 35-om broju svog Života – zbilja imam svoju firmu koja stvara radna mjesta i koja postoji baš zato da drugima pomogne razumijeti, razviti i oplemeniti svoje talente – na dobrobit sebe, organizacije i društva. Nije toliko važna  firma u njenom materijalnom smislu koliko je važno to da sam ispunila obećanje dano samoj sebi. I da danas na broju 35 svog Života, radim posao koji obožavam i živim svakom porom.  

I zato više nego ikad primjećujem kod svojih kolega, prijatelja i poznanika i mladih i zrelih i starijih – da pristaju na obično postojanje. A Strast i Talenti koji su u njima;  vegetiraju!  I zato želim da čujete zvuk ove pisane riječi – pokrenite se! Dajte obećanje sebi.

Svatko od Vas ima ovakve ili onakve crtice Života. Okolnosti lakše ili teže. Prošao je ovakve ili onakve situacije, ljude i poslove. Padao je i dizao se. Osvrnite se na sve to. Analizirajte. Istražujte. Kopajte. Uđite u procese razumijevanja sebe. Pronađite vrijednosti u sebi i svojim iskustvima. I stavite ih u funkciju Života koji je pred vama. Ne popustite autoritetu poznatog glasa: „Ma koji procesi? Ja sam takav/va kakav/va sam“.  Jer jednom kad dotaknete svoje strasti – nema povratka. Slijedi samo puno rada za ono što živi cijelo Vaše Biće. Nagrada je – zadovoljstvo.  

A ja ću sutra stati na broj 36 svog Života. I nastavljam raditi ono što živim i živjeti ono što radim. I slavim perspektivu: Imam resurse + Imam izbor = Pomicat ću planine!

Pridružite mi se.