blog featured img
Nazad

07.12.2016.

Kategorija

Izazovi radne snage u turizmu zahtijevaju sustavan pristup

Prije godinu i pol, HTZ je poslao u svijet pozivnicu puna života „tešku“ 2,4 milijuna kuna i danas ističu da je upravo taj zaokret u komunikacijskom konceptu doprinio porastu angažmana korisnika na društvenim mrežama.

Lajkamo rezultat i svaku pozitivnu promjenu. Predstavljanje novog slogana snažno je odjeknulo u javnosti i potaknuo lavinu ciničnih i podrugljivih komentara. Međutim danas je to stara priča;  više nije važan ni trošak niti slogan, a i imamo novu temu dana: povećanje PDV. I opet po već viđenom scenariju, kvantitativan i kvalitativan problem ljudske strane turizma nezasluženo izmiče iz fokusa.

Turizam je iznimno važan gospodarski sustav u Lijepoj Našoj. Svaka Vlada je sa sobom donijela, odradila i odnijela slogane, pokoju aferu, planove i strategije. Paradiranja po političkoj pozornici nisu (baš) značajno utjecala na razvoj turizma. On nam se godinama događao. Sporo ali stabilno. Znalo se dogoditi da je tim slow motion epizodama netko na trenutke dao i ubrzanje.  Pomaci su vidljivi, posebno u stupcima s noćenjima turista. I u novim blistavim hotelima. Prepoznaju nas i u svijetu i ono što je još važnije lajkaju nas. Svaki pedalj Lijepe Naše inspirira i nadahnjuje već kod prvog pogleda. Ministarstvo je konačno uvelo koncept difuznih hotela u pravilnik o kategorizaciji, pokrenuo se projekt 365 Hrvatska, tematiziranje plaža, daju se potpore za inovacije u turizmu.

DRŽAVA “PUNA ŽIVOTA” TREBA BRINUTI DA IMA DJELATNIKE “PUNE ŽIVOTA” 

Gostoljubivost je prema Tomasovim istraživanjima visoko ocjenjena i otklonjena je svaka sumnja u ljudsku stranu turizma;  u one koji se na ne-glamuroznim i često ne-ljudskim uvjetima emocionalno daju kao ljudi. Jer turizam je sav u svojoj naravi upravo to – ljudski. Stoga, ne sumnjamo u dojam, već u suštinu. A suština je u realnosti radnih uvjeta i razini motivacije  prosječnog turističkog djelatnika. U realnosti mladog čovjeka koji se školuje za računalnog tehničara i kao konobar u srcu Poreča u trenutku narudžbe ne zna što je mojito.  U realnosti mlade direktorice hotela koja se nije stigla obratiti gostima jer se bavila traženjem atesta  o protukliznim kadama jer inspekcija nije vjerovala da se isti nalazi ispod kade? U realnosti nerazumijevanja generacijskih razlika i paušalnog zaključivanja da mladi imaju nerealne zahtjeve. Suština je u degradaciji ugostiteljske struke.

Iako su ovo životni primjeri turizma u Hrvata, namjera nije progovarati iz pozicije pesimističnog dežurnog kritičara. Već smo se previše udomaćili u tim ulogama. Potrebno nam je upravo suprotno; osvijestiti, a onda djelovati. I fokus usmjeriti na kvalitetu života ljudi koji su „lice“ turizma. Osvijestimo stoga da volimo isticati da je turizam najvažniji sustav našeg gospodarstva, a plaće onih koji nose i žive taj turizam su 17% manje od prosječnih plaća. Ni u drugim djelatnostima nije lako, ali za zemlju koja je u tolikoj mjeri ovisna o turizmu, prioriteti trebaju biti jasni. Osvijestimo i propali pokušaj stvaranja „države znanja“, od čega smo realno još daleko čemu svjedoči podatak o izdavanju tek 0,79% BDP-a u znanstvena istraživanja u usporedbi s Europom čija su izdvajanja  oko 2-3% BDP-a.

Osvijestimo i nisku razinu ulaganja u obrazovanje u turizmu, čiji je mjesečni  trošak obrazovanja po zaposlenom 4 puta manji od troška u financijskom sektoru. Osvijestimo i to da u turističko-ugostiteljskoj školi hrvatske top destinacije, za 2016/2017 godinu niti jedan učenik nije iskazao interes za upis u  smjer konobar. Suma sumarum nije u kritici. Već u pozitivnoj promjeni. U poretku prioriteta. U transformirajućem odnosu prema djelatnicima. U poticanju dodane vrijednosti kroz ljudsku dimenziju turizma. Nažalost i dalje smo puno više usmjereni na marketing, inovacije, infrastrukturu i produženje sezone  i to sve u kontekstu održivog razvoja pri čemu održivo upravljanje ljudskim potencijalima s fokusom na zapošljivost pojedinca ostaje na razini znanstvene fantastike. Da smo „održivo“ razmišljali o ljudskim potencijalima, danas sigurno ne bi imali problem s nedostatkom 20.000 ljudi za sezonu.  Godinama smo zanemarivali one koji nose, žive, poznaju, prenose i u konačnici prodaju turizam.  I dalje  zanemarujemo mlade koji nose budućnost turizma; kritiziramo ih, pritom zaboravljajući da im kao društvo i država nismo baš puno dali.

Ministarstvo turizma je pokrenulo i pokreće projekte vezane za (mlade) ljudske potencijale u turizmu, međutim potrebno je djelovati puno intenzivnije. Fokus treba biti na rezultatima, ne samo na procesu. Ako to možemo osvijestili, djelovanje prema boljem životu djelatnika je sociološke naravi i podrazumijeva sustavan pristup.

PRVI VAŽNI KORACI NA TOM PUTU SU:

1) RAZUMIJEVANJE SUSTAVA VRIJEDNOSTI, MOTIVACIJA, POTREBA LJUDI KOJI RADE U TURIZMU (PROVOĐENJEM ISTRAŽIVANJA),

2) TRANSFORMIRANJE ŠKOLSTVA NA NAČIN DA UČENIKE I STUDENTE TRETIRA KAO SVOJE KLIJENTE, S FOKUSOM NA TALENTE, PRAKTIČNA ZNANA I UČENJE KROZ DOŽIVLJENO (KURIKURALNA REFORMA),

3) POTICANJE I FINANCIJSKI POTPOMAGANJE POSLODAVCA DA SVOJE DJELATNIKE TRETIRAJU KAO SVOJE GOSTE, DA IM OSIGURAJU PRISTOJAN SMJEŠTAJ, DOBRE PLAĆE, POGODNOSTI ZA MAJKE I OBITELJI ČIJI SVI ČLANOVI RADE U TURIZMU, MOGUĆNOSTI PUTOVANJA I RAZUMIJEVANJA ŠTO ZNAČI BITI GOST (STIPENDIRANJA, NATJEČAJI, PROJEKTI, INTERNI MARKETING),

4) OSMIŠLJAVANJE KREATIVNIH I „SNAŽNIH“ MARKETINŠKIH I PR KAMPANJA KOJE ĆE UKLJUČITI I ZAINTERESIRATI SVE GENERACIJE TE OSVIJESTITI U KOJOJ MJERI TURIZAM DOTIČE SVE NAŠE ŽIVOTE (DRUŠTVENE MREŽE, MEDIJSKA POKRIVENOST, NAGRADNE IGRE), TE

5) FINANCIJSKO POTICANJE PROJEKTA KOJI ĆE OD VRTIĆKE DOBI SVE GENERACIJE KONTINUIRANO PODSJEĆATI NA VAŽNOST CJELOŽIVOTNOG UČENJA (RADIONICE, SEMINARI, PR AKTIVNOSTI).U konačnici, računica je vrlo jednostavna; na buduće i sadašnje djelatnike u turizmu usmjeriti  barem dio fokusa, novca, komunikacijskog i medijskog prostora koji su proteklih godina usmjereni na marketing, inovacije, infrastrukturu i produženje sezone.