blog featured img
Nazad

22.12.2016.

Kategorija

Smisao besmislenih poslova

DOSADNO. ISKORIŠTENO. PODCIJENJENO. NESIGURNO.

Ovo su četiri ključne riječi koji su mladi u dobi od 15 do 35 godina izražavali dok su opisivali praksu i svoja prva radna iskustva u turizmu i hotelijerstvu.

ezultati istra�ivanja kojeg smo proveli ove godine zapravo ukazuju na tipi?ne simptome milenijske generacije koja je trenuta?no zaposlena i koja ?e tek u?i na tr�i�te rada. Nisam sklona generaliziranju i kod prou?avanja znanstvenih studija uzimam u obzir zaklju?ke koji su zbilja empirijski utemeljeni.

S obzirom da takvih o generacijskim razlikama ima jako malo, potreban je dodatan oprez pri svrstavanju ljudi u generacijske skupine etiketiraju?i ih odre?enim karakteristikama. Svrha ovog teksta nije pau�alno okarakterizirati mlade ljude koji rade u turizmu i hotelijerstvu, niti zauzeti bilo koji oblik kriti?kog stava ve? poku�ati razumjeti za�to se mladi ljudi osje?aju tako kako se osje?aju.

Lije?ni?kom terminologijom re?eno, anketnim istra�ivanjem smo do�li do dijagnoze i ono �to nikako ne �elimo je obi?no lije?enje simptoma. Mudrije bi bilo razumjeti uzrok, jer ako spoznamo za�to se mladi tako osje?aju, razumjet ?emo i �to trebamo i ne trebamo ?initi da se takvo stanje ne ponavlja. Za�to bi to nekome uop?e bilo va�no? Prvo, ti mladi ljudi su Va�a djeca, Va�i u?enici, Va�i studenti, Va�i djelatnici, Va�e kolege, Va�i menad�eri i operativci, sada�nji i budu?i lideri. Drugo, oni su potencijal, ogroman ljudski potencijal kojem je potreban maksimalan fokus da bi mogao rasti. Potencijal, ne resurs koji ima svoj vijek trajanja. I ne bilo kakav fokus. Posebno ne fokus na kritiku da je to generacija kojom je te�ko upravljati, da su lijeni, samodopadni i �internet ovisnici�. Ve? fokus na razumijevanje, na komunikaciju, na povjerenje. I tre?e, mladi su sada�njost i budu?nost. Oni su ti koji ?e stvarati, voditi i kreirati i zato ih je va�no razumjeti.

Za�to im je dosadno? Zato �to su uvjereni da su zadaci koje dobiju na praksi i na svojim prvim poslovima �besmisleni� jer smatraju da gule?i krumpir i ?iste?i wc-e ne dobivaju priliku za u?enjem i razvijanjem svojih vje�tina. Strastveno �ive u tom uvjerenju jer im nitko nije dovoljno strastveno objasnio da su izvan kontroliranih �kolskih uvjeta, i �besmisleni� poslovi sastavni dio poslovne stvarnosti. To potvr?uje i ?injenica da su �realnu sliku rada u turizmu koju su stekli dosada�njim �kolovanjem� ocijenili prosje?no dobrom (3.2), �to signalizira da se tu ima �to�ta za popravljati.

Zbilja vjerujem da je generaciji kojoj je sve instantno dostupno, odmah sada i odmah ovdje, no�enje kave, ?i�?enje wc-a i guljenje krumpira zbilja dosadan posao. Jer u njihovoj realnosti, sve je dostupno jednim klikom, jednim pozivom ili jednom porukom i taj slow motion proces u kojih ih se gurne na prvim radnim mjestima jednostavno nije njihova prirodna dinamika. Problem nije u no�enju kave ili pla?anju ra?una �efici, problem je u tome �to im nitko nije objasnio za�to to trebaju raditi? Nitko im nije objasnio koja je svrha toga i kako ?e im to kasnije slu�iti u privatnom i profesionalnom �ivotu? Nitko im nije objasnio da smisao nije u tome da im �bude te�ko� i da je taj posao koji percipiraju kao  dosadan zapravo vrlo zna?ajan u cijelom procesu. Jer netko je taj krumpir zbilja trebao oguliti prije nego je on kreiran u veli?anstvenu musaku i poslu�en gostu! I nitko im nije naglasio da smisao nije u tome da moraju poslu�no slu�ati ve? da kroz svoje �dosadne i besmislene poslove� imaju priliku razviti jednu iznimno va�nu vje�tinu koju zovemo Proaktivnost.

Od 17 vje�tina koje su na skali od 1 do 5 mladima ponu?ene da ih ocijene, �Aktivno izno�enje prijedloga za pobolj�anje usluga i poslovanja� je vje�tina koja je najslabije je ocijenjena. I to nam puno govori. Prvo, da mladima nitko nije rekao da ne trebaju ?ekati da dobiju zadatak, da oni sami mogu kreirati okolinu u kojoj im ne?e biti dosadno. Drugo, da im nitko nije demonstrirao da malim i njima mo�da bezna?ajnim prijedlogom mogu pokrenuti velike stvari.  I tre?e, da svaki �dosadni� posao mogu gledati kao priliku za razvoj sebe i svojih vje�tina.

PROBLEM NIJE U NO�ENJU KAVE ILI PLA?ANJU RA?UNA �EFICI,

PROBLEM JE U TOME �TO IM NITKO NIJE OBJASNIO ZA�TO

TO TREBAJU RADITI?

Za�to se osje?aju iskori�teno? Zato �to je to logi?an slijed njihovih o?ekivanja. Jer u njihovoj brzoj i instantnoj realnosti, takvi poslovi su �izvan� njihovog ranga, oni zaslu�uju �puno bolje�. I zaslu�uju. Ne �puno bolje� nego najbolje! Zaslu�uju da im se objasni, da to �to se osje?aju iskori�teno govori da nemaju dovoljno samopo�tovanja i samopouzdanja. Zaslu�uju da ih se u?i o va�nosti samopouzdanja i da to bude klju?an rezultat njihovog �kolovanja i odrastanja. Zaslu�uju da im se predstavi realna slika svijeta, �ivota i poslova. Da ih se pita da li se djeca koja u Tunisu danono?no vezu tepihe svojim prsti?ima osje?aju iskori�teno? Ili, da li radnici u Indiji nakon rada u neljudskim tvorni?kim uvjetima,  s istim osje?ajem iskori�tenosti zaspu u svojim kartonskim kutijama uz rijeku? Zaslu�uju i da ih se odvede u hotele nagra?ivanog hotelijera Klausa Kobjolla da do�ive i osjete �to je pravi timski rad, �to je �ivljenje i preno�enje vrijednosti organizacije. Zaslu�uju da im se objasni da  se nakon 10 000 sati rada postaje stru?njak. Da su i Beatlisi i Bill Gates, prije nego su postali uspje�ni, odradili 10 000 sati istih poslova. I nisu se osje?ali iskori�teno. Naprotiv, na najbolji mogu?i na?in su iskoristili sva svoja iskustva i vrijednosti.

Za�to se osje?aju podcijenjeno? Zato �to smo svi kroz obiteljske, obrazovne, organizacijske obrasce pona�anja stalno potaknuti na natjecanje. Sve se boduje, sve se ocjenjuje, sve se vrednuje. I u toj ludoj utrci zaboravili smo na va�an detalj; to �to netko boduje na�e znanje, otpute i rezultate u odnosu na neke postavljene ciljeve ne zna?i da je time procijenio, sav na� potencijal, snage i vrijednosti. Metrika skrojena po ne?ijim mjerilima da zadovolji ne?ija o?ekivanja za umjetno stvaranje osje?aja vrijednosti, u kona?nici samo je metrika. Ona ne govori tko smo i koliko zapravo vrijedimo. I kada se mladi, ali i ostale generacije strastveno trude slijediti zadanu metriku, javlja se osje?aj podcijenjenosti. To je zapravo nuspojava kroni?no iskrivljenog sustava vrijednosti.

U organizacijama je op?eprihvatljivo i predano se komunicira da sa �to �manjim tro�kovima, vremenom, resursima i podr�kom napravi� �to vi�e�. Hajdemo probati i drugu krajnost i po uzoru na Simona Sineka zapitati kako bi bilo da organizacija poti?e da sa �svojim najve?im vrijednostima, snagama i talentima, napravi� �to vi�e�.  I umjesto da se stalno govori kako i kada ne�to treba izvr�iti, da fokus bude na tome da svaki pojedinac prepozna svoje vrijednosti i snage kojima mogu napraviti najvi�e �to mogu. Zvu?i kao utopija. Ali nije. To je potreba za kojom vapi poslovno okru�enje. To je poruka koja se skriva iza ovog osje?aja podcijenjenosti. To je akcija koja se treba dogoditi. I koju ne pokre?u menad�eri ve? lideri. Kvalitetni mentori. Oni koji nadahnjuju. Inspiriraju. Prepoznaju.

Za�to se osje?aju nesigurno? Zato �to im nitko nije objasnio kako se razvijaju va�ne vje�tine, kako se razvija samopouzdanje, kako je tu?e mi�ljenje samo mi�ljenje i da svaki zadatak, posao, projekt, situacija i odnos mogu biti prilika za razvoj. I zato �to �ivimo i radimo u okru�enju u kojem pogre�ke nisu ba� najbolje prihva?ene. A upravo je to na?in na koji se gradi samopouzdanje. Upravo se tako postaje stru?njak; kad u svom podru?ju napravi� sve gre�ke koje si mogao napraviti.  I upravo zato bi �kole, fakulteti i organizacije, mlade ljude trebale �to vi�e dovoditi do situacija/zadataka/projekta za koje misle da im �nisu dorasli�, u kojima ?e grije�iti, padati i pomicati svoje granice. I u tom procesu kao profesor, mentor, �ef ili nadre?eni u?initi sve da ih se podr�i, da im se omogu?i razvijanje vje�tina, da ih se educira, da im se �?uvaju le?a�,  da ih se ohrabruje. To iskustvo padanja, ne da ?e ih nau?iti hodati ve? ?e ih u?initi najsigurnijim trka?ima prema bilo kojem cilju.

I za kraj, u duhu nadolaze?ih blagdana, bilo bi zgodno da i na�eg dobrog Djeda Mraza nau?imo novim pitanjima. Pa tako da na� dragi Djedica umjesto u tra�enju potvrde poslu�nosti, djecu potakne na razmi�ljanje o svojim vrijednostima. I tom smislu umjesto �Jeste li bili dobri?� pita: �Jeste li bili kreativni�, �Jeste li napravili dobro za nekoga�, �Jeste li nau?ili ne�to novo�, Jeste li dijelili� i ono najva�nije  �Jeste li sretni?�.